Prilikom gostovanja saborske zastupnice Sandre Benčić u studiju N1 televizije, na pitanja i potpitanja izvrsne novinarke Ive Puljić Šego oko teme roditelj odgojitelj, Benčić je davala takve odgovore i objašnjenja da je zastrašujuće ako i u Saboru tako brani neke teme o kojima nema pojma ili svjesno i ciljano iznosi neistine i prikazuje se stručnom za temu o kojoj očito ne zna osnovne stvari, a kamoli detalje.
“Rješenja, kao akt uprave, nikad nisu dobili”, kazala je. Zaista gospođo Benčić?! A što je to na fotografiji u sklopu ovog članka? I tako nekoliko tisuća takvih akata. Neki korisnici imaju Zaključke, da, ali ni to nije “milost Božja jednog čovjeka (op.a. pok. gradonačelnika), već akt na osnovi važeće Odluke gradske Skupštine. Mjera nije Bandićeva, već ju je izglasala tadašnja gradska vlast. A sada ju ne ukida (samo) gradonačelnik Tomašević, već to čini koalicija Možemo! i SDP većinom glasova u zagrebačkoj Skupštini, a sve bez stručne analize, bez ozbiljnog propitkivanja zakonske podloge, bez dokazivanja kako novaca nema, već ideološki jer vam se kao može – udarimo na najslabije.
Stavimo li na stranu upitnu retroaktivnost o čemu će vijeće na Visokom upravnom sudu raspravljati i donijeti svoju konačnu odluku, a koja je Statutom Grada Zagreba i Zakonom zabranjena, te pustimo i taj dio kako to nisu prava, pa aktualna gradska vlast smatra kako sud uopće ne treba raspravljati o podnescima, ali izjava kako korisnici nemaju Rješenja, to je najnovija parola iz kuhinje floskula koje mjesecima moramo slušati od strane nesposobne gradske vlasti koja verbalno migolji kada ih se argumentirano pita ili prozove, a sve zbog njihovog startnog stava “lako ćemo”.
Gospođo Benčić, dio korisnika ima Rješenje (pogledati sliku primjerka, te koliko se puta kroz taj akt provlači pojam pravo), koje navodi čak i na osnovi kojeg zakona je u konačnici doneseno to Rješenje, tj. priznato pravo na novčanu pomoć – Zakon o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi!
Ako i kad sud odluku grada proglasi nezakonitom tko će snositi posljedice za pogrešne odluke, tko će snositi odgovornost?!
Već do sada su nanizali dovoljno pogrešaka i propusta oko tematike i problematike roditelj odgojitelj, pa evo prijedloga: nije sramota već sada kazati “pogriješili smo, ispričavamo se”.
Cijeli video gostovanja dostupan je na vezi:
HURO
Prestrasno
A intonacija kod obraćanja: ” Draga gospođo Šego”, velika je razlika piše li to ili izgovara. Benčić je to izgovorila na način da bih joj odmah poželjela neku “sretnu” terapiju prepisati. Dobro je da im se daje toliki medijski prostor, jer će se ubrzo sami pokopati kako politički tako i aktivistički. Laž za laži sustiže jos jednu laž…itd
Hura za HURO!
Ovo ona za ozbiljno?
Zakon o općem upravnom postupku vrlo jasno i nedvosmisleno govori kako se u svim upravnim stvarima odlučuje rješenjem i ne postoje drugi oblici (okej, radi potpunosti spomenut ću da postoji i “zaključak” ali se taj odnosi samo na (u pravilu usmeno) priopćenje Upravnog suda u odlukama za koje nije propisano donošenje rješenja. Ovaj zaključak odnosi se isključivo na rad samog suda i nema apsolutno nikakve veze sa “Zaključkom” kojeg su primili roditelji odgojitelji).
Ponovit ću: Zakonodavstvo RH ne poznaje (niti priznaje) druge oblike akata kojima bi se odlučivalo o upravnoj stvari!
Kako je moguće da su roditelji dobili dokument s naslovom “Zaključak”? Zato što je netko neupućen pročitao kako stoji da se na zaključak ne može uložiti žalba i poveselio se kako će time roditeljima oduzeti pravo na žalbu. Doista, na zaključak nema žalbe (prisjetimo se: zaključak je priopćenje Upravnog suda) nego se žalba ulaže na RJEŠENJE na temelju kojega je zaključak donesen. Uglavnom, dokument koji RO imaju nije Zaključak niti to može biti nego se radi o Rješenju.
Kako je moguće da na njemu ne piše “rješenje” i zašto netko nije već osporio te dokumente?
Pa zato što Zakon dopušta da se Rješenja zovu i drugim imenima, sukladno zakonu. Ime je nebitno jer i dalje ostaju Rješenja. Moglo je umjesto “Zaključak” pisati i “Povlastica”, “Povelja”, “Sretan Uskrs” – ne bi bilo razlike. Evo i konkretan članak zakona:
Zakon o općem upravnom postupku
Treći dio – Rješavanje upravne stvari
Članak 96.
(1) O upravnoj stvari odlučuje se rješenjem.
(2) Sukladno zakonu, akt kojim se odlučuje o upravnoj stvari može imati i drugi naziv.
Nakon toga zakon detaljno opisuje kako mora izgledati rješenje i, gle čuda, ispada da dokumenti koje su RO dobili u potpunosti zadovoljavaju sve kriterije.
A ovo što radi Možemo! je više sramota nazvari pogrešnim izjavama ili neistinama. Oni već dugo besramno i otvoreno lažu!
Prestrašno tko vodi ovaj grad,i tko bi odlučivao o sudbinama obitelji R.O.