Hrvatska udruga roditelja odgojitelja osnovana je u 29. studenog 2017.g.
Inicijativu za osnivanje pokrenula je Ana Marija Berbić Lacko, predsjednica udruge, a uz nekoliko entuzijasta vrlo brzo se oformio tim potreban da se osnivanje stavi u pravne okvire. Osnivači i vodstvo udruge žive u Zagrebu, a većina njih koristi i neke od više demografskih mjera koje isti nudi za svoje građane, pa je ideja kroz udrugu inicirati da i druge općine, gradovi ili regije uvedu neku od mjera za lakši život djece i obitelji s djecom, a sve u sklopu natalitetne politike.
S obzirom da neki od osnivača koriste zagrebačku demografsku mjeru Roditelj odgojitelj, ideja za baš tim nazivom udruge bio logičan slijed, kao i zvučnost skraćenog naziva, HURO.
Bitno je naglasiti da su u članstvo udruge DOBRODOŠLI SVI GRAĐANI Republike Hrvatske, jer se udruga svojim djelatnostima bazira kako na lokalnim i regionalnim demografskim mjerama, tako i na nacionalnoj demografskoj politici.
U središtu djelovanja je svako dijete, prava moraju biti na ime djeteta, a ne uzdržavatelja, čime se može spriječiti diskriminacija na osnovi nekih od uvjeta, a sve s težnjom da se osigura djetetov nesmetan razvoj. Kroz mjere obiteljske politike, vlast mora osigurati povoljnu klimu, koja će olakšati donošenje odluke o stvaranju obitelji i rađanju djece, te omogućiti slobodan izbor svakog roditelja, te institucionalnu podršku s ciljem razvoja društva. U konačnici, mora se spriječiti daljnje osiromašivanje obitelji s djecom.
Svrha djelovanja udruge je osvijestiti građane da može i mora bolje, a potaknuti vlast da populacijskom politikom (skup mjera, akcija i programa, koje provodi s ciljem svjesnoga usmjeravanja demografskih promjena) ista utječe na trenutnu demografsku depopulaciju.
S obzirom da se razvoj stanovništva u RH odvijao spontano, bez prave politike demografskog razvoja, na što i desetljećima upozoravaju demografi, svjedoci smo padu nataliteta, jednog od faktora smanjenja broja stanovnika. Zbog prisutnog masovnog iseljavanja uslijed političke i gospodarske situacije, krajnje je vrijeme da se osmisli dugoročna politika, a udruga je spremna, uz pomoć stručnjaka, predlagati i na demokratski način utjecati na sukreiranje iste.
Bilo koja od mjera da se donese već danas, ne može prognozirati brze rezultate i pomake, tako da je i pred ovom udrugom dug put djelovanja.
Iako je stanje s veličinom stanovništa u Hrvatskoj alarmantno, za početak se ipak moramo bazirati na aktivnom prikupljanju članstva, kako bi kao glas naroda imali utjecaj na savjest i odluke vlasti.