Ukida se važna lokalna demografska mjera, a nacionalna vlast ne želi ni poslušati o problemu

Piše: A.M.B.L.

Ne samo da šuti, predstavnici nacionalne vlasti od nas se skrivaju, to je svima jasno. Tjednima nema nikakvog odgovora na službeno zatražen sastanak s premijerom Andrejom Plenkovićem.

Plaši li se premijer Andrej Plenković, ljutnjom osnaženih zbog smanjenja opsega odnosno ukidanja prava na zagrebačku demografsku mjeru roditelj odgojitelj,  5793 prvenstveno majki, koje su se usudile zauzeti za svoje pravo, a sada pravdu traže na sudu tužeći glavni grad Hrvatske?! Puna usta demografije u predizbornim obećanjima, u situaciji nacionalnog demografskog sloma, a kad dođu na vlast, ne da ne plješću za nove mjere lokalnih jedinica, već drže palčeve kad se nešto takvo u k i d a. Plaši li se premijer da ga predstavnici roditelja odgojitelja (Hrvatska udruga roditelja odgojitelja (HURO)) na takvom sastanku, osim što žele detaljno ga upoznati sa svojim problemom, problemom grada, a koji bi mogao postati nacionalni problem (povećanje broja korisnika državne socijalne mjere (ZMN)) usput ne upitaju za predizborno obećanje – “demografska mjera roditelj odgojitelj na nacionalnoj razini”?!

Po svemu sudeći isti su – lažno obećanje HDZ-a (mjera će biti za sve obitelji s (određenim brojem) djece širom Hrvatske) i lažno obećanje gradonačelnika Tomaševića (Možemo!), da neće dirati u stečene prava. Koliko prevara ovaj narod može istrpiti. Roditelji odgojitelji ne vjeruju više niti jednom lažnom obećanju (gradit ćemo vrtiće, ponudit ćemo zamjenske mjere…)

Zbog čega im vjerovati išta drugo, kad vidimo da se vode otvorene politike protiv hrvatskog naroda, protiv obitelji, protiv djece i bilo kojeg drugog sloja populacije?! Lažna ili pak nikakva briga za zaposlene, za nezaposlene, za poduzetnike, za umirovljenike, za blokirane, za studente, za sportaše, od kojih mnogi u valovima napuštaju hrvatsko tlo. Nacionalna vlast i na sve to šuti. Kome se time pogoduje, pokazat će vrijeme.

Naš poznati demograf dr. dc. Stjepan Šterc na sve to upozorava duži niz godina. Objašnjava, izračunava, pronalazi novac u državnom proračunu, upozorava na katastrofalne statističke pokazatelje, ali ne, državna vlast i dalje “samo” šuti i ne donosi za narod korisne ključne odluke.

I dogodi se da u gradu Zagrebu imamo vlast koja protuzakonito smanjuje odnosno ukida pravo na mjeru roditelj odgojitelj bez obzira na pravne, društvene i sustavne posljedice, a mogli bi kazati i političke (jer destruktivnim odlukama se ne skupljaju politički poeni (obnova od potresa stoji, brdo smeća na Jakuševcu raste, otpadne vode su i dalje problem, žičara ne radi, a troši, nikad više nepokupljenog otpalog jesenskog lišća, kućni otpad pored kanti na svakom koraku po gradu, nezbrinutog glomaznog otpada još više…)), a protok vremena im ne ide na ruku.

Dr. sc. Stjepan Šterc, u svojoj kolumni https://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska-gubi-svoj-najvredniji-potencijal-interes-nacije-ugrozen-prijeti-pravi-slom-uslijed-anacionalnog-djelovanja-1875500/ osvrnuo se i na aktualni problem oko ukidanja zagrebačke demografske mjere roditelj odgojitelj:

“…Ništa nisu značila predizborna obećanja da neće ukinuti stečena prava roditeljima i djeci u zagrebačkom modelu roditelj-odgojitelj niti su išta značila uvjeravanja o važnosti nacionalnog demografskog opstanka i revitalizacije temeljena na znanstvenim korelacijama i projekcijama. Još su manje značila prava djece i žena, inače u ideologijskom pristupu stalno spominjana izvan revitalizacijskog konteksta, niti su ikog ozbiljnijeg mogli uvjeriti svojim gotovo isključivo političkim uvjeravanjima zasnovanim na ideologijskom osjećaju o potrebi ukidanja poticajnog modela roditelj-odgojitelj i istim izračunima političkih računskih amatera iz svojih redova kojima nastoje uvjeriti sami sebe i svoje sljedbenike o nužnosti postupanja.

Bilo koji drugi utjecajni faktor na trendove nakon uvođenja mjere apsolutno im ništa ne znači, pa čak ni pandemijska katastrofa koja je zahvatila cijelu svjetsku populaciju i kao najveći kroz povijest destrukcijski faktor na demografske trendove i pokazatelje (uz ratove i prirodne katastrofe) utjecala i na demografska kretanja u Hrvatskoj i Gradu Zagrebu. Zaustavljanje trendova, usporedbe s drugim velikim gradovima u Hrvatskoj, veliki rast trećerođene djece u obitelji (izravne korelacije djelovanja poticajne mjere na prvo i drugo rođeno dijete naravno nema) i slično zanima ih još manje. Najmanje ih zanima promjena načina života roditelja-odgojitelja, podizanje kredita na temelju takvog statusa, važnost boravka djece u obiteljima u mlađim uzrastima, odlazak brojnih obitelji i djece u socijalni granični status preživljavanja, vjerojatnost iseljavanja, nemogućnost smještaja većeg broja djece u vrtiće i jaslice, nemogućnost preživljavanja obitelji s većim brojem djece itd.

Neosjetljivost za djecu, žene, mlade, roditelje, obitelji i socijalno preživljavanje suprotna je zapravo njihovu političkom okviru, zato što je ta osjetljivost samo politička forma kojoj su u pozadini čista ideologija, prisvajanje vlasti i usmjeravanje društva po njihovim pravilima shvaćanja života, obitelji i nacionalnih razvojnih potreba.”

U što su nam to uvučene obitelji s djecom, korisnici zagrebačke mjere, koliko je to duboko i široko – EU politike, koje prekrajaju živote na štetu lokalnog stanovništva glavnog grada, postaje nam sve jasnije. Te politike su tu, one ne mare za tradicionalnu obitelj kao temelj svakog društva, takve obitelji im smetaju, bez obzira što su djeca budući održavatelji obrazovnog, zdravstvenog, gospodarskog, pa onda i mirovinskog sustava.

I da zaključimo s riječima demografa dr. sc. Stjepana Šterca:

“Hrvatska gubi svoj najvredniji potencijal i političkim nepostupanjem i mirnoćom vladajući politički sustav izravno ugrožava hrvatsku razvojnu sadašnjost i budućnost i temelje nacionalnog opstanka.”

HURO